Rijeka – Stadt der Rockstars, sagt mein Schlagzeuglehrer.
Warum denn Rijeka, frage ich. (Das frage ich immer.) Das Meer!, antwortet er
(das antworten sie immer). Das Meer gibt
es doch auch in Dalmatien (ich wieder). Naja, Dalmatien ist hübsch, aber
hinterwäldlerisch. Das Gegenteil von Rockstar, gewissermaßen. – Und Zagreb?
frage ich. In Zagreb gibt es doch kein Meer! Stimmt.
Rijeka – Stadt der Verlotterten, der Seemänner, der
Unmoralischen, der Freien, der Traditionsgegner, der Fortschrittlichen, der
Wanderer, der Ruhelosen!, zählt sie auf. So viele unterschiedliche Menschen in
einer Stadt?, frage ich. Das ist doch alles das gleiche, sagt sie, und ich weiß
nicht, ob das jetzt ein Kompliment sein soll. Und für wen?
Rijeka – Stadt der Linksradikalen, sagt irgendjemand. Ich
wähle nicht, sagt ein anderer. Das in Amerika, das ist keine Demokratie, die
echte Demokratie fand ich nur hier, sagt die alte Frau im Bus, die 1996 das
letzte Mal auf Ellis Island ankam.
Rijeka – die Stadt ohne Inhalt. ohne Sehenswürdigkeiten,
ohne alternative Kultur, ganz ohne Kultur sogar, nicht mal Touristen haben die,
sagen sie. Zum Glück, sage ich, natürlich nur die Touristen betreffend.
Rijeka – lieber sterben als aufgeben, lieber italienischer
Slang als serbischer Dialekt, lieber BOK als ZDRAVO, und das beste Gelato der
Gegend, sagen mir Graffitis. Stimmt schon, denke ich und esse mein Eis.
Rijeka – denn für Zagreb hat es nicht gereicht, sagen die
Abiturnoten. Rijeka, denn wo sonst sollte ich Maritime Studien studieren? sagen
die Ingenieure.
Rijeka – hier kann ich mich frei fühlen, weil sie mich nicht
zum Katholizismus zwingen, sagt sie und erzählt von Hare Krishna und dem
gebrochenen Willen der Brieftauben. Es ist eben eine Hafenstadt, hier gibt es
genug frischen Wind!
Warum Rijeka?, frage ich, wieder und wieder. Sie antworten,
ich nicke, ich wundere mich, ich schreibe auf, ich wundere mich. Ich stimme zu,
ich halte dagegen, ich setze Fragmente, Antworten, Behauptungen, Klagen und Liebesbekundungen
zusammen zu diesem Puzzle, das Rijeka heißt. Rijeka, zu Deutsch: der Fluss.
Warum Rijeka?, oder besser, Wie ist denn jetzt eigentlich
Rijeka?, frage ich auch mich. Erzähle mir selbst: Rijeka ist nichts für Leute,
die das R nicht rollen können, nichts für Städter und doch viel für Fans der
elektronischen Tanzmusik. Rijeka ist wie eine Großstadt nur ohne Fernsehturm,
ohne schwäbische Gentrifizierer, ohne Döner und ohne U-Bahn, gar ohne
Straßenbahn.
Rijeka ist nichts für Leute vom platten Land, nicht für
Leute mit kaputter Lunge und Knorpelverschleiß. Rijeka ist für die, die Burek
lieben und ihn dann beim Hügelbesteigen abtrainieren. Für Rockstars und deren
Fans am Montag, für Schnapsliebhaber am Dienstag, für Seemänner am Mittwoch, Jazz-
Begeisterte am Donnerstag, 90ies- Kids am Freitag, RnB-Dancing Queens am
Samstag, Spaziergänger am Sonntag. Rijeka bietet mir hässliche Bauten aus
hässlicheren Zeiten, schicke Villen aus vergangenen Zeiten, funktionale Bauten
aus jeder Zeit. Rijeka überrascht mich mit Kunstausstellungen, Kinoabenden und
Kaffeekultur. Rijeka ist oft hässlich, manchmal etwas brutal, und doch immer
schön. Rijeka ist für die, die es trotzdem wagen. (Und ja, es liegt am Meer.)
Rijeka – volim grad koji tece.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Rijeka – grad
rockstara, kaže moj učitelj sviranja na udaraljkama. Zašto Rijeka?, pitam ja.
(To pitanje uvijek postavljem.) More!, uzvrati on. (Tako uvijek uzvrate.) No
ima mora i u Dalmaciji (opet ja). Pa da, Dalmacija je lijepa, ali zaostala.
Suprotnost od rockstara, u neku ruku. – A Zagreb?, pitam. U Zagrebu nema mora!
Tako je.
Rijeka – grad
propalica, grad mornara, grad nemoralnih, grad slobodnih, grad protivnika
tradicije, grad naprednih, grad putnika, grad nemirnih, nabroji ona. Toliko
različitih ljudi u jednom gradu?, pitam ja. Pa to je sve isto, kaže ona, a ja
ne znam da li to treba biti kompliment. A komliment za koga?
Rijeka – grad
radikalnih ljevičara, kaže netko. Ja ne biram, kaže drugi. Ovo u SAD-u, ovo
nije demokracija, pravu demokraciju samo tu sam našla, kaže stara žena u
autobusu koja je posljednji put stigla na „Ellis Island“ 1996. godine.
Rijeka – grad bez
sadržaja, bez znamenitosti, bez alternativne kulture, dapače baš bez kulture,
čak nemaju ni turiste, kažu oni iz drugog grada. Na svu sreću, kažem ja.
(Naravno, imam samo turiste na umu, a ne volim turiste.)
Rijeka – krepat,
ma ne molat, radije talijanski „sleng“ nego srpsko narječje, radije BOK nego
ZDRAVO, a najbolji „Gelato“ u cijelom kraju, kažu mi grafiti. Slažem se, mislim
te jedem svoj sladoled.
Rijeka – jer nije
bilo dosta za Zagreb, kažu konačne ocjene. Rijeka – jer gdje biste još studirali
Nautiku?, kažu inženjeri.
Rijeka – ovdje se
mogu osjećati slobodno jer me nitko ne primorava na katolicizam, kaže ona i
priča mi o Hare Krišni i o prelomljenoj volji goluba listonoša. Rijeka je pravi
lučki grad, ovdje ima dosta svježih vjetrova!
Zašto Rijeka?,
pitam ja, opet i opet. Oni odgovore, ja kimam, ja se čudim, ja zapisujem, ja se
čudim. Slažem se, prigovarim, montiram fragmente, odgovore, tvrdnje, žalbe i
ljubavna očitovanja u ovu slagalicu koja se zove Rijeka. Rijeka, na njemačkom:
der Fluss.
Zašto Rijeka?,
ili bolje, Kako ti je u Rijeci?, pitam i sebe. Kažem sebi: Rijeka ne znači
ništa ljudima koji ne mogu kotrljati „Rrrrr“, nije za ljude iz metropola, ali
je ipak dobar grad za obožavatelje elektronske glazbe. Rijeka je kao velegrad,
samo bez televizijskog tornja, bez „gentrifikacijskih“ iz Švapske, bez
„Döner“-a i bez podzemne željeznice, čak bez tramvaja.
Rijeka nije ništa
za ljude iz ravnica, nije ništa za ljude sa slabim plućima i trošenom
hrskavicom. Rijeka je za one koji vole burek te ga onda potroše penjanjem uzbrdo
u gradu. Ponedjeljkom za rockstare i njihove obožavatelje, utorkom za
ljubitelje rakije, srijedom za mornare, četvrtkom za prijatelje džeza, petkom
za djecu 90ih, subotom za „RnB- dancing Queens“, nedjeljom za šetače. Rijeka mi
pruža ružne zgrade iz ružnijih vremena, šike vile iz prošlih vremena,
fukcionalne zgrade iz svakog vremena. Rijeka me iznenađuje izložbama, izvrstnim
filmovima u Artkinu i izborom kafića. Rijeka je često ružna, ponekad čak malo
gruba, a ipak uvijek lijepa. Rijeka je za one, koji ju izaberu unatoč tome. (I
da, nalazi se na moru.)
Rijeka, volim
grad koji teče.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen